Nasuprot konvencionalnim, akademski ograđenim pjesničkim večerima, Pesničenje otvara prostore za glas „druge strane“ – marginaliziranih i osjetljivih skupina ili pojedinaca iz različitih socio-kulturoloških konteksta, ali i za već ostvarene umjetnike koji imaju hrabrosti i znatiželje da se upoznaju s riskantnim temama, nestašnom publikom i neobilježenim prostorima. Pesničenje je gostovalo dva puta u Okružnom zatvoru u Beogradu i kao rezultat tada ostvarene suradnje nastala je knjiga poezije...više
Nasuprot konvencionalnim, akademski ograđenim pjesničkim večerima, Pesničenje otvara prostore za glas „druge strane“ – marginaliziranih i osjetljivih skupina ili pojedinaca iz različitih socio-kulturoloških konteksta, ali i za već ostvarene umjetnike koji imaju hrabrosti i znatiželje da se upoznaju s riskantnim temama, nestašnom publikom i neobilježenim prostorima. Pesničenje je gostovalo dva puta u Okružnom zatvoru u Beogradu i kao rezultat tada ostvarene suradnje nastala je knjiga poezije Hronike jednog Ovna i mali uvid u višegodišnji pedagoški i fotografski rad Igora Čoka.
Riječ autora – Igor Čoko: Ova priča prati svakodnevnicu osuđenika sa zatvorenog odjela bloka 5-1 Okružnog zatvora u Beogradu. Na direktan i transparentan način dotiče srž njihovih svakodnevnih aktivnosti i rituala, dokolice, radnih angažmana ili kreativnih izazova. Osobnih i moralnih preispitivanja, ravnodušnosti ili euforije, identiteta i emocija iskazanih kroz ožiljke, tetovaže ili nešto treće što definira i opisuje kompleksnost njihovih osobnosti i zatvorske ikonografije. Tamo gdje je kocka neba jedino plavetnilo koje mogu vidjeti. Dok ne izađu na slobodu. Kao bolji ljudi. Ili ne. Knjiga je nastala u produkciji Okružnog zatvora u Beogradu, Službe za tretman.
Riječ autora – Maestral: Radim na jedini način koji znam, pišem. Pišem što vidim, što čujem, čega se bojim, koga volim, što me jede, što sanjam, pišem i gdje sam, tko sam, kakvi su oko mene, pišem i o čemu drugi šute, pišem i što ne bi smio, pišem i kada me kažnjavaju zbog pisanja, a sve to jer raditi moram. Jedino ću tako ostati čovjek kada konačno moj prijevoz ostavi iza mene moju čekaonicu i poveze me do mog mjesta.
autori:
slikes: Igor Čoko (RS), izbor iz knjige fotografija Iza rešetaka: Život osuđenih lica u Okružnom zatvoru u Beogradu
riječi: Maestral (RS), Hronike jednog Ovna, poklon-knjiga poezije
