U Londonu sve snažniji tempo izgradnje uzrokuje stambeni kaos za većinu radnog stanovništva, koje sve češće napušta prijestolnicu uslijed naglog povišenja stanarina i nedostatka stanova koji bi im uistinu bili financijski dostupni. Umjetnički studio Richarda DeDomenicija, koji djeluje već osam godina, nalazi se u londonskoj četvrti Aldgate East, južno od trendovskog Shoreditcha i istočno od Cityja, koja je istodobno podvrgnuta gentrifikaciji s dviju strana. DeDomenici je bio svjedokom procesa...više
U Londonu sve snažniji tempo izgradnje uzrokuje stambeni kaos za većinu radnog stanovništva, koje sve češće napušta prijestolnicu uslijed naglog povišenja stanarina i nedostatka stanova koji bi im uistinu bili financijski dostupni. Umjetnički studio Richarda DeDomenicija, koji djeluje već osam godina, nalazi se u londonskoj četvrti Aldgate East, južno od trendovskog Shoreditcha i istočno od Cityja, koja je istodobno podvrgnuta gentrifikaciji s dviju strana. DeDomenici je bio svjedokom procesa u kojem je velik blok sa socijalnim stanovima ispražnjen od stanara, nakon čega je pretvoren u luksuzne stanove od kojih će mnogi biti prodani inozemnim investitorima i ostati prazni. Kao umjetnik osjeća se odgovornim – jer umjetnici koji useljavaju u zapuštene prostore često su najava gentrifikacije – ali i ranjivim, jer nedavno je morao napustiti svoj studio nakon što su vlasnici zgrade prodali objekt ulagačima u razvoj nekretnina. Ovo je priča koja se ponavlja širom svijeta i o njoj umjetnik progovara u ovom projektu.
Richard DeDomenici poziva publiku na oplakivanje gubitka socijalnih stanova tako što mogu sklopiti vlastiti papirnati model Balfron Towera smještenog u Istočnom Londonu, koji je projektirao mađarski arhitekt Erno Goldfinger, a u tijeku je „odljev" njegovih socijalnih stanara. Sudionike se poziva da se pridruže nepristranoj i tihoj pogrebnoj povorci koja će se kretati od Doma omladine Beograda do gradilišta projekta „Beograd na vodi", što je prilika za promišljanje i zajedničko tugovanje nad tim golemim promjenama. Po dolasku do Save, sudionici su pozvani održati vlastite posmrtne govore i zatim baciti svoje papirnate modele u rijeku, možda ih čak spaliti po uzoru na nordijske pogrebe. Ožalošćene se poziva da dođu u crnini.
