Rad činjenica ž osmišljen je za pročelje zagrebačke gimnazije u Križanićevoj ulici, u formi intervencije u javnom prostoru. Koncipiran je početkom 2015. godine u okviru dvogodišnjeg projekta O empatiji.
Na crnoj pleksiglas ploči Amela Frankl otisnula je svoje razmišljanje. Imala je potrebu javno, kroz intiman iskaz, izgovoriti povijesnu činjenicu koju nitko iz prethodnog i aktualnog obrazovnog sustava, dakle službeno, nije spominjao. Uvjerena da imamo pravo i dužnost p...više
Rad činjenica ž osmišljen je za pročelje zagrebačke gimnazije u Križanićevoj ulici, u formi intervencije u javnom prostoru. Koncipiran je početkom 2015. godine u okviru dvogodišnjeg projekta O empatiji.
Na crnoj pleksiglas ploči Amela Frankl otisnula je svoje razmišljanje. Imala je potrebu javno, kroz intiman iskaz, izgovoriti povijesnu činjenicu koju nitko iz prethodnog i aktualnog obrazovnog sustava, dakle službeno, nije spominjao. Uvjerena da imamo pravo i dužnost poznavati činjenice, pa bile one i nelagodne, i izgovoriti ih kako bi svima bilo lakše, ploču je željela postaviti na pročelje obrazovne ustanove koja je tijekom Drugog svjetskog rata bila mjesto deportacije u koncentracijske logore. Frankl za to nije dobila dopuštenje ravnatelja škole. Jedan od argumenata bio je: „Fasada gimnazije nije mjesto na kojem će netko ispisivati svoju privatnost“. Razumjela je u potpunosti ravnateljev način razmišljanja, no treba znati u kojoj mjeri umjetnik doista govori o privatnosti, a u kojoj se ona tiče zajednice.
U konačnici rad činjenica ž ostaje nedovršen. Amela Frankl nije inzistirala niti smišljala načine kako prevladati pasivnost, nemar i neodgovornost administrativnih struktura ne bi li izvela rad prema prvobitnoj zamisli. Jer i nakon mogućeg ishođenja dozvole i kratkotrajnog zadovoljstva postignutim ciljem ostalo bi neizgovoreno pitanje: čemu uopće inzistirati na potrebi ukazivanja na istinu i povijesne činjenice?!
