Touch Me Festival: Vrijeme je!

Umjetnički i znanstveni radovi koje predstavljamo na izložbi razmatraju fenomen vremena iz različitih perspektiva. Prirodnim fenomenima, intervalima i ritmovima bave se Caramelo, Imafuku & Haramure, Petrič i Franke. Antonio Caramelo uvodi nas u interaktivni svijet oblaka, omogućujući da ubrzamo ili usporimo ritmove prirode prema vlastitim željama. Ivana Franke omogućit će nam rekreaciju iskustva snažne oluje praćene brojnim munjama u zatvorenom prostoru. Fokus njezinog rada su upravo intervali bljeskova i očekivanje groma koji izostaje.    

Cirkadijski ritmovi središte su čak dva projekta. Jedan od njih je znanstveno istraživanje Michio Imafukua & Takashi Haramure koji su proučavali vinske mušice čijih više od 700 generacija je živjelo u potpunom mraku. Izostanak izmjene svjetla i tame ostavili su intrigantne biološke posljedice na vinske mušice, a to će biti moguće vidjeti u neobično dugom eksperimentu koji je započet još 1954. godine. U svom projektu Solarno izmještanje, Špela Petrič testira štakore podvrgavajući ih onoj količini zračenja kojoj su, u velikoj mjeri, izloženi ljudi korištenjem mobilne tehnologije, računala, prijenosnih računala i bivanjem uglavnom u zatvorenim prostorima pod umjetnom rasvjetom tijekom dana. Kako se štakori (pa i ljudi) nose s novonastalim okolnostima i jesu li vinske mušice iz mraka u istom vremenu kao i one koje žive na svjetlu, vidjet će se na izložbi.

Unutar bioloških ritmova važno je dotaknuti se teme smrti, kao ljudskog, subjektivnog trenutka kraja vremena i s druge strane besmrtnosti. Temom smrti bave se Gjino Šutić i Tanja Minarik koji pokušavaju pomoću znanstvenih podataka dobivenim raznim mjerenjima rekreirati proces smrti i raspadanja tijela unutar izložbenog prostora. U ljubavnom radu Marte de Menezes, umjetnica je u suradnji sa svojim suprugom znanstvenikom laboratorijski proizvela besmrtne stanice s potpunim genomskim informacijama za sebe i njega. U drugom radu isti autori, de Menezes i Graça, istražuju bakterije otporne na antibiotike. Maria Manuela Lopes u svojoj vremenski utemeljenoj instalaciji Platonia tematizira memoriju, fragilnost ljudske percepcije, ali i nemogućnost procesuiranja svih onih podataka koji mogu biti zabilježeni i arhivirani raznim snimačima.

Velika tema unutar izložbe je i percepcija vremena kojom se bavi nekolicina radova. Ivan Ladislav Galeta u velikom je dijelu svog opusa bio okupiran temom vremena. Vrijeme u smislu slijeda prošlost-sadašnjost-budućnost važan je aspekt naracije unutar filma. U čak četiri izloženih Galetinih radova percepcija vremena, odnosno prostorno-vremenskog kontinuuma, je pomaknuta. Svoje radove Galeta pak strastveno objašnjava u dokumentarnom filmu Gordane Brzović. Filmsko vrijeme tema je rada Hrvoja Hiršla. Hiršl je za predložak iskoristio film čija je specifičnost montaža koja gledatelja drži u napetosti zahvaljujući miješanju kategorija prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. U Hiršlovoj verziji film ima “ispravan” vremenski slijed. Percepcijom vremena se također bave radovi Vitra Drinkovića i Davora Sanvincentija. Drinković svojom interaktivnom spravom potiče gledatelja na duboko disanje kako bi pokrenuo sat i slušao “vrijeme” time spajajući nespojivo – sat kao svakodnevni izvor stresa i napetosti i stanje meditacije. Sanvincenti svojom audio vizualnom instalacijom nastoji postići usporavanje na svim tjelesnim razinama, koristeći za to svjetlosne i zvučne podražaje u ritmovima (intervalima) preuzetima iz prirode.   

Matematički i fizički zakoni koji vrijede za cijeli svemir često su vrlo složeni i nisu ni samorazumljivi a obično niti vidljivi. Projekt koji se bavi nabijenim česticama iz svemira, koje su najvjerojatnije doputovale čak i iz neke druge galaksije je Memorijska para, Eveline Domnitch i Dmitrija Gelfanda. Mikro i nano svjetovi područje su s kojim operira performans Robertine Šebjanič i Aleša Hienga – Zergona. Polarnim obratom tj. cikličkim preokretom Zemljinog magnetskog polja koji rezultira katastrofama bavi se Erich Berger, dok se Paul Prudence usredotočio na strojeve poput ciklotrona i koncepte poput vremenskih strojeva, paralelnih svemira i putovanja kroz vrijeme.

Na kraju treba spomenuti Pantaloneov eksperiment sinkronizacije metronoma, koji fizika vrlo dobro opisuje, ali ne objašnjava u potpunosti. Naime ako se puno metronoma nalazi na pokretnoj podlozi njihove će se kazaljke uskladiti zahvaljujući sili udarca kazaljke u stranu. Kada podloga ne bi bila pokretna, ta bi sila bila neprimjetna.     

Pojam vremena jedan je od onih koje podrazumijevamo kao zadanu karakteristiku svijeta. On nam pomaže razumjeti i usustaviti procese kojima svjedočimo. No, mnogo fizikalnih, astrofizikalnih i bioloških pojava ili teorijskih koncepata ukazuju na to da vrijeme nije tako fiksna, nepromjenjiva kategorija i umjetnici koje smo izabrali za ovu izložbu koriste svakodnevne i znanstvene fenomene koji upravo to naglašavaju.